VEČER U KOJOJ SMO RANILI EL CLASICO
Srijeda 23. rujna 2020., Gekas Arena – nikad punija, vrijeme – najbolji zrak za plućne maramice
SOKOLOVI : NOVAK, MOLAN, KRAJAČ, PALIĆ, BADOVINAC, KRALJEVIĆ, SOLINA, FIJUCEK, K:KEKELJ
VODITELJ – ŽELJKO STARČEVIĆ ŠICER
SPORTSKI DIREKTOR – IVICA CICO ROSTOHAR
ČEKIĆARI : BARBIR, KRSTIČEVIĆ, TUTIĆ, ĆENDO, MARŠIĆ, GENC, PERKOVIĆ, OSTREŽ, RANČIĆ, ŠUMANOVAC, ŠPIČIĆ
VODITELJ – MLADEN GENC
FOTO KUTAK – OZREN LETICA OZI PONOVNO NA ZADATKU
1-0 KRAJAČ 26.MIN, 1-1 ĆENDO 32.MIN, 1-2 MARŠIĆ 47.MIN, 2-2 FIJUCEK 49.MIN
U goricama se bere. Rujan rujno vince sprema. Negdar se u ovo doba i kod nas u Šestinama masovno išlo u trsje. Škare, brenta, popevka bili su dominantni u to vrijeme berbe grojzda. Sa svakog se brega čulo – Još nijeden Šestinčan nije prodal vina, već mu ga je popila njegova družina! Je, bilo je to tak nekak. A danas tu i tam koji mali, obiteljski vinograd. Pobereš ga za čas. Lagva i preša u plemnici odrade svoje i mošt je tu. A kaj bu od vina, bumo vam javili za Martinje! Pitali bumo i našeg enološkog stručnjaka Zvonimira Novaka koji je bral u Remetama, je li njegovo vino bolje od šestinskog! Bumo valjda i to iskusili. Vraćamo se zato na mitološko šestinsko igralište koje je u doba preobrazbe kvarta za razliku od vinograda koji su mahom pretvoreni u građevinska zemljišta, postalo sve ljepše i kvalitetnije, zahvaljujući brižnim momcima iz MNK Šestina. Bar se tu svake srijede redovno beru zrnca sreće, zadovoljstva, ljubavi, prijateljstva ko najslađe bobice malonogometnog grozda! Vratili smo se nakon prve Kup utakmice u sedlo prvenstva. Vratio se i Ozren Letica i sada je sve na svom mjestu. Njegov škljoc desnim kažiprstom, oštar vid i smirenost vratili su El Clasico u potpunu orbitu doživljaja. Ozi naš svagdašnji! Ali bilježimo i jedan dugoočekivani povratak nakon skoro dvije godine oporavka od puknuća Ahilove tetive. Bravo za Marija Špičića i njegovu pravilnu odluku! Samo bez straha molim ! Bravo i Šumanovcu za još jedan istrčani polumaraton u Puli prošli vikend! A što tek reći za brojnu publiku, naše obožavane prijatelje koji se u većem i većem broju skupljaju i uživaju s nama. Naravno pazimo na sve epidemiološke mjere! Igra je bila vrhunska. Dva borbena stroja s tek 3 zamjene što je olakšalo priliku voditeljima u držanju ritma, tempa i ravnomjernosti vremena igrača u igri. U 9. minuti Keš iz izgledne prilike pogađa stativu i nagovještava uzbuđenje. Važna je 13. minuta u kojoj se nakon dvije godine izbivanja vratio Mario Mara Špičić. Željan igre, odmah ubacio u četvrtu i diže tonus ekipi. U 18. minuti Barbir sprječava veselje na licu Palića obranom u svom stilu. U 25. minuti prekrasan volej Špičića kao iz malonogometnog stripa.A što tek reći za jedno presjecanje lopte od strane razigranog Krajača koji s duplim pasom maestra Palića dolazi u priliku koju ne propušta i trese prekrasno mrežu Čekićara. Vodstvo Sokolova uz korektnu kontrolu igre znalaca Sinkea, Soline, Palića, Badovinca te neprelaznog Horvata, vižljastog Molana koja je konačno zaigrao nakon dugih godina branjenja, te opasnih Fijuceka, Kraljebića i Kekelja Keša. Upravo je Dudo Molna u 30. minuti imao mogućnost povisiti zadovoljstvo Sokolova na 2-0, ali očiti se zbunio situacijom u kojoj nije bio godinama. A onda slijedi čudesan trenutak u izvedbi Hrvoja Ćende. Samo njemu svojstven pogodak. Dakle, nevjerojatan šut koji niti Šumanovac sa svojim Migom ne bi samo tako predvidio. Strašan šut u rašlje. Niti Novak, a kamoli Ozi nisu to uspjeli snimiti! Čekićari u kontroli lopte i ritma. Latentno napadaju i stihijski ugrožavaju Sokolove. Tuta igra kao u mladim danima. Perković igra najbolju utakmicu karijere. Leo beskompromisan, Špičić živahan, Ćendo okomit, Šumanovac posvuda, Rančić stabilan, Ostrež razvlači, Maršić vreba. U 34- minuti nakon lijepe akcije u začetku Krstičevića pa Perkovića, Toni Rančić ne uspijeva Novaku zapapriti dolazak jeseni. Kakvu su pak šansu složili susjedi s Bijenika. Izvrsni Krajač do usamljenog Keša Kekelja, ali bez upada u monetarni sustav Čekićara. Uf, kako je Novak u dva navrata spasio svoju momčad obranama „napamet“, ali ocjena odličan! U 46. minuti sijevnula je brza kontra Šumanovca, no sveprisutni Krajač to stiže kao presretač, no samo minuta kasnije ludilo u redovima Crnih jer nakon nemoguće visoke lopte koju spašava Šumanovac, Maršić konačno zabija u maniri imotskog vilenjaka! No radost Čekićara još nije bila niti stišana, aveć je semafor pokazao 2-2. Krasno je Josip Palić već odlazeću loptu prije gol crte sustigao i nevjerojatnom felšom vratio pred gol, a Alanu Fijuceku nije bilo teško postaviti nogu za izjednačenje. A onda je sijevnula munja, ali ne na nebu iznad Šestina nego na zelenom travnjaku. Naguravanje i ulazak Keša u Krstičevića završio je padom Lea i inercijom dignutim nogama pogađa Keša u nezgodno mjesto. Ali to nije bilo sve jer samo minutu kasnije lagano diranje zglobova Palića od strane Lea, završilo je Josipovim laktom u prsa Krstičevića i sve poslije toga je teško objasniti. Ulazak svih u teren. Pritisak, agresija, uobičajene malonogometne psovke, nepotrebne reakcije, pikanja, podbadanja…. Dok Šicko nije rekao da je za večeras dosta, a ostalo je još 6 minuta za igru. Pametno se prekinula večer u kojoj smo ovakvim potezom ranili naš El Clasico. Ovo mora biti konačna opomena svima jer krajnje je vrijeme imati samo jedan cilj – a to je smiriti strasti, biti staložen, shvatiti da neki faul, korner ili aut nije pitanje života i ostaviti postignutu divotu i malonogometnu ljepotu. Sve iza toga može biti pogubno jer „ubiti“ ovu priču sigurno nije nešto što bi htjeli ostaviti iza sebe jednoga dana! Dečki, pamet u glavu i idemo dalje odlučno pozitivno jer slijedeće srijede čeka naš finale Kupa šestinskog zvonara i pokažimo da smo zreli za malonogometni praznih radosti i zadovoljstva!
KAKO SI IGRALI :
ZVONE – obranio napamet dvije lukave, ali Ćendin zvuk još traje u ušima
DUDO – pošteni pristup, mogao se proslaviti, ali ga iznenadila mat situacija
SINKE – svestrano izvanredan, i zabija, i asistira, i sprječava, stigne sve
PALIĆ – briljantna dva dodavanja za golove, ali i nepotreban lakat u prsa što je sportski priznao
FIĆO – prigušen, tražio se i može puno svrsishodnije
BAĐO – kao da je u kutu svirao dobru ariju koja se nije najbolje čula
DIDO – neprelazan, čuvao leđa veznom redu bez greške
KEŠ – nehotice nastradao od Lea, stativa i promašaj ga sigurno ne vesele
GARINČA – miran, tih, ali kad ga treba zabiti navek tu
SOLINA – divota pokreta i zamisli, taj radi sve kak treba
TONĆI – golove nije mogao obraniti, ali ostalo sve napravio u duhu iskustva i pravila
TUTA – kao u najboljim danima, počistio, spašavao, odigravao na vrijeme
LEO – beskompromisan, zakuhalo se oko njega, na kraju amnestiran od namjere
ĆENDO – gol na njegov način, nestvaran i neobranjiv, čudo od šuta
SLAVEN – slavljenički raspoložen, falio samo šlag na torti – gol
PERKOVIĆ – riješio sve dileme, trileme, duele, protivnike miješao, najbolja tekma za čekićare ikad
LUJO – zabio nakon 421 dan, 78 sati i 95 minuta, pametnom dovoljno, a sad tako dalje
ŠUMI – poslije polumaratona istrčao i malonogometni maraton, podvalio Luji za gol i još par koje nisu prepoznate
ŠPIČIĆ – bljesak njegova povratka je najbitniji, donio živost i radost u igri Crnih
TONI – čupao, valjao, ali nije zavaljao taj gol, latentna opasnost, kontrola vrhunska
1:1 Hrvoje Čendo
1:2 Lujo Maršić