Izgledao je kao jedan običan jesenski dan. 4 Celzijevca vrludaju u zraku kao i lagana kišica koja teren za igru čini bržim i težim za sve one lakog i neozbiljnog duha. Negdje sa strane, dva Čekičara užurbano rade na preusmjeravanju šestinskog potoka ne bi li dodatno otežala/onemogućila ionako već ozbiljne uvjete za igru. Navodno se utakmica u Rijeci odgađa zbog natopljenog terena pa su Čekičari tu vidjeli mogućnost da markirke još jedan tjedan odstoje kod Sokolova.
Ivan šalje inspekciju iz Vodovoda koja ipak omogućuje jaku drenažu i onemogućuje krivce koji su „delali“ po terenu za igru. Čini se da je to možda bio i Vida jer ga na terminu nije bilo.
Utakmica počinje točno u 18 sati. Nitko ne kasni (za promjenu) i kreće se žestoko.
Gegi, Leo, Pruga,Lujo, Joško, Brnas, Aco : Ježo, Dudo, Hera, Ivan, Dario, Alan (Cico u gledalištu)
Sokolovi širokih krila kreću bjesomučno u napad i traže svaku imalu slabost protivnika. Čekičari se drže i igraju atipično od inače. Dečki su pristojni i kul, cijene protivnika i noge i neupuštaju se u žešće, inače njima karakteristične, duele. Nije dugo trebaIo za Dariovih 1:0 i potvrda odličnog starta Sokolova.
Međutim, Čekičari pokazuju zube (đonove) i u kratko vrijeme sa dva Prugina gola dolaze do 1:2. Sokolovi izgubljeni, Čekićari tvrdi i stisnuti. Sokolovi čekaju ono nešto, a svi znamo da je ključ u Brnasu !!! Iz iskustva znamo da odlazak Brnasa i njegovog smješka, na terenu ili tribinama, znači i velike preokrete u rezultatu.
I kad su Sokolovi od silnog bunkera već lagano gubili živce, iz trećeg plana tvorio se Ježo i svojim poznatim preciznim udarcem izvana (Dlamatinci bi rekli – preko pola centra) otvorio zid na golu Čekićara.
Onda malo Dario, malo Alan, zatna pirueta Ivan, onda dosta Alana i već smo na 10:2. Šteta nije bilo mentora da posvjedoči igru i realizaciju Sokolova u svom najboljem izdanju. Alan je konačno ubacio u „momčadsku“ brzinu i koncentriran je samo na ono što treba, a to je realizacija podmetnutnih i namještenih lopti. Dario je standardno jaukao, ali tad su Čekićari već vidjeli da je svejedno lupaju li po nogama ili po lopti.
Svi su složni da kod Luje Čekićarima ne gine termin, ali to su sve zaključci prije samog kraja. Jer kad su svi čekali da protekne 5. minuta nakon Zvonara, Dario se našao u izvanrednoj prilici sa lijeve strane gola kojeg je u tom trenutku branio Leonidas. Umjesto u mrežu, lažnjak i kroz noge Leu prema, iz drugog plana dotrčalom začetniku same akcije, Heri koji poput Owena atraktivno šalje loptu pod prečku Čekićara. Bila je to točka na i, i kraj šamaranja mrtvog magarca.
Tuš je legao k’o šamar budali, markirke su se vratile doma, a laste nedavno otišle na jug.
Nova uzbuđenja već u srijedu. Cico obećao Čvarke bez obzira na rezultat.
Gegi čeka članarinu – počeo je prosinac i vrijeme darivanja !!!
