Završila je i četvrta sezona našega omiljenog šestinskog EL CLASICA. Bogate malonogometne zgode srijedom započete su tek u ožujku,a razlog je visoki snijeg koji nam je produžio fizičke pripreme naravno za vlastitim stolovima pred domaćim kuharicama! No ipak krenulo se dovoljno spremno i odlučno tako da su prve tri tekme završile neriješenim rezultatima pa se odmah nadvila sumnja u namještaljke radi klađenja. No politika i kladionica ne ulaze u naše malonogometne dvore! Bio je to samo odraz silnih taktičkih radnji, neumornih kretanja, čvrste discipline i obrana golmana. A onda su se Čekićari počeli odvajati redovnim pobjedama sve do prve utakmice Kupa šestinskog zvonara u travnju tako da su Sokolovi konačno prekinuli crni niz koji je trajao od 02. studenoga 2016. godine kada su zadnji puta slavili pobjedu. Valja to zapamtiti jer rekordi služe da bi se srušili!
I tako su Čekićari došli i do prednosti od već tradicionalnih 12 bodova. No i to nije bilo sve već su u uzvratu Kup utakmice nadoknadili minus dva pogotka pa radi golova u gostima po prvi puta u svoju trofejnu sobu donijeli su znameniti i rijetko vrijedni pehar šestinskog zvonara!
Ali od tada kao da je nestala čarolija Čekićarske izvedbe i momčadskog duha ili ih je nagrizla malodušnost. Kolo po kolo i do kraja prvog dijela eto ti Sokolova u vodstvu. Suvereno su zasjeli na čelo tablice i mirno mogli snivati šampionsku titulu pod palmama i borovima diljem Jadrana.
Povratak na jesen donosi neke nove igrače. Sokolovi su iskoristili mini prijelazni rok tijekom ljeta i nisu mogli bolje pogoditi. Siniša Krajač i Josip Palić, donose kvalitetu, a Šicer Starčević, kao iskusni strateg, sve je to skupa dogovorom, umotao u prekrasan malonogometni celofan i Sokolovi su pokazali zašto se smatraju favoritima za naslov. Tinjalo je to još neko vrijeme. Uporni Čekićari ne padaju pred nogama Sokolova tek tako i vodi se izjednačena borba. Malo jedni malo drugi u prednosti no stiže i sama završnica u kojoj Sokolovi pokazuju pravu stranu njihove težnje i kvalitete i kroz prosinac tutnje kao transibirska željeznica i ostavljaju Čekićare zametene u svojoj nemoći i neuspješnosti. Na kraju velika prednost naranđastih koji su doista pregazli svoje protivnike i sustigli ih sa isto tako dva osvojena prvenstva EL CLASICA!
Ne pohvaliti svakog sudionika našeg druženja bio bi grijeh. Svi smo isto zaslužni za prelijepe trenutke hakla koji nas je zbližio i koji s velikim guštom upražnjavamo. Čak je primijećeno da se dosta pojedinaca čuva samo za termin srijedom,a vrlo ozbiljni hakl ponedjeljkom propuštaju i valjda obavljaju duhovno – fizičke pripreme za važnu srijedu.
Ipak moramo apostrofirati dolazak novih lica u EL CLASICO. Prije svega tu su povratnici Ardian Kozniku, Stipe Brnas i Siniša Krajač te novaci Darko Šumanovac, Davor Miškić te Josip Palić!
Pazite imati takve vrijednosti ljudske i igračke u našim dragim prijateljima Ardiju, Stipi i Joži, naša je velika privilegija, ali i dokaz vrijednosti svega što se zbiva u i okolo EL CLASICA ! Zato dragi svi uživajmo u onome što imamo, održimo i dalje pozitivan osjećaj, dobru i poštenu atmosferu, prijateljski odnos, poštivanje i dozu samokritike te odbacimo svaku sumnju u negativnost na bilo koji način.
Nikako ne treba zaboraviti napomenuti kako je titulu najboljeg strijelca za ovu godinu osvojio Alan Garinča Fijucek! Bila je to njegova vrhunska izvedba uz mnoštvo golova te zasluženo po drugi puta nosi titulu naj strijelca EL CLASICA !
Također treba spomenuti kako je u ovoj sezoni izvršen i tehnološki pomak. Šestinski je zvonar zamijenjen modernim semaforom koji je precizno označavao protek 60 minuta hakla. A rezervne klupe stigle sa stadiona Comunale, svojom su udobnošću natjerale mnoge pojedince na ugodu statusa pojedinca koji ne započinje tekmu.
valja svakako pohvaliti pojedince koji brinu oko realizacije cijelog projekta. Prije svega čovjeka umjetnika s fotićem u ruci – Ozrena Leticu – neumoljivog obilježavatelja prelijepih scena, pa Lea Krstičevića koji uređuje sadržaj na web stranici, Marijana Viduku koji obavlja niz prljavog posla, Acu Vračara i Tomu Tomljanovića kao gastromađioničare te spisatelje Gelu i Genca.
Sada je otvoren prijelazni rok koji traje do kraja siječnja i prenosimo ono što smo načuli iz redova bliskih vrhu : navodno postoji neki potpis na nekoj salveti, navodno je organiziran i nečiji oproštaj, a navodno su dva Sokola uzela čekić u ruke, ali ne zato da bi doma zabili kakav čavao u zid! Vidjet će mo da li će se samo tresti brda ili će se konačno realizirati prvi prijelaz u EL CLASICU! Živi bili pa vidjeli !
SOKOLOVI
IVICA CICO ROSTOHAR – jedan od najzaslužnijih pojedinaca u ovoj sezoni i Sokolovi mu mogu slobodno potražiti mjesto za bistu u Lukšiću jednoga dana, forma mu rasla kao vanjski dug, nevjerojatne obrane postale su njegova konstanta
STJEPAN GUDIČEK ŠTEVA – naklon do poda gosponu od 60 godina, ali njegova ga momčad malo bacila u stranu, nezasluženo i neobjektivno, Števa je primjer kako bi to trebalo biti lagano i pošteno, konstantno i odgovorno
ŽELJKO HERAKOVIĆ HERA – važan kotačić svoje momčadi, kada treba čuvati igrača, tu je, kada treba podviknuti, tu je, kada treba dati sve od sebe, tu je, rutiner, igrač zadatka, ali i vješt u pozicijskom ubacivanju pred gol protivnika
DAVORIN KEKELJ JEŽO – djelovao tiho, odgovorno, probitačno, lijepih asistencija, naravno top u ljevici je ostao, špica korištena, možda ga bilo manje, no pošteno je to nadoknadio angažmanom i aktivnošću
KREŠIMIR KEKELJ KEŠ – veći dio sezone ozlijeđen i u nemogućnosti dolaska, no kad je bio sve je prštalo od njegove eksplozivnosti, mladosti i moći, prodoran, raspucan, osvježenje na kraju sezone
IVAN PERKOVIĆ – uobičajeni dolazak po sustavu eci, peci, pec, no s loptom u nozi brz ko zec, raskošnog driblinga, autohtone imaginacije, vaganja protivnika, znao je promašiti i nemoguće, ali i zabio važne prekrasne pogotke
DARIO KNAPIĆ – nažalost poslovno putne obveze udaljile ga od učestalosti dolaska, i prije nego je nanizao dvojicu, dobio bi opomenu po nogama, čvrst u duelu, prodoran, zadihan, ali i maestralan na roštilju – master chief
DUDO MOLAN – zna se kaj se od njega može očekivati i dobiti, naravno pošteno, agresivno, aktivno i lucidno obraćanje, sveprisutan, oba su pravca njegov uobičajeni radijus kretanja, davao ton i vibraciju ekipi
KREŠIMIR BOKOR BOKI – ove sezone djelovao mirno, no ustvari gorjela je vatra u njemu, suvereni čuvar desnog boka, udarao sa svih strana, ali njegova špica definitno mora završiti u muzeju iluzija, koliko važnih golova je samo postigao
FILIP KRALJEVIĆ FIĆO -lomila se koplja oko njegove igre i statusa u momčadi, ali dokazao karakter, poslušnošću promjenio izvedbu na bolje, nevjerojatno brz, nepredvidljivih driblinga, isto takvih golova, u službi momčadi
MLADEN HORVAT DIDO – stabilan, odlučan, konstruktivan, pravodoban, rijetko griješi, ali često ispravlja pogreške drugih, pouzdan do bola, kad je on u igri navijači Sokolova pjevaju pjesme junačke, bedem je ekipi
DAMIR PERIĆ PERO – iz njega je progovaralo malonogometno i životno iskustvo, smirenost, imaginacija, pokretna ideja, kao nekad Zajec u Dinamu, znao i isprovocirati odlučnost suigrača, znao i korigirati njihovu neodlučnost
SINIŠA KRAJAČ- možda i odlučan jezičac na vagi u pobjedi Sokolova, njegov je dolazak donio moć na cijelom terenu, agresivnost, lucidnost, borbenost, prodornost, proigravanja za pet i po koji važan pogodak, strašno pojačanje i pješak viška
MARIO MATUN MARĆI – on je kao miris, zlato i tamjan, na njega se možeš uvijek osloniti na odgovornost, pošten pristup, ispunjenje zadatka, kad treba zaustavlja protivnika, kad treba pucati šutira, ali i zabio lijepe pogotke
RENE SOLINA – sredina terena je njegov borbeni i dnevni prostor, još uvijek sposoban ubrzati prodor i kontru, podvaliti pravu loptu, biti koristan njegov je moto, pokazao znanje i iskustvom korigirao mnoštvo sitnih pogrešaka suigrača
ALAN FIJUCEK GARINČA – ove sezone procvjetao, bio je kao šlag na pobjedničkoj torti, veći dio sezone asistent, prodoran, konkretan, upečatljiv, naj strijeca i to vrhunskih pogodaka, odigrao briljantnu epizodu i nadasve odveo momčad na tron
ŽELJKO STARČEVIĆ ŠICER – pokazao se kao iskusan voditelj, strateg jer je najzaslužniji za stavljanje glava skupa kad je momčad bila u ponoru, doveo Jožu, znači udario pečat pobjednika, odigrao također kak se šika, njegova rola i podvaljivanje za patentiranje
JOSIP PALIĆ – što reći za takovog majstora nego da si sretan kaj ga gledaš iz prvog reda, njegov je potez nedokućiv, dribling nestvaran, duhovnost, smirenost za primjer, htijenje i odlučnost za osvajanjem nečega što nikad nije osvojio bila je fantastična
MILAN ŽIVKOVIĆ MIŠO – bio na par utakmica ali pokazao svoje znanje i iskustvo, bitan u sustavu obrane, sredina terena pod kontrolom, davao lopte sa očima, jedino nije ostajao poslije tekme, a tada se željezo kuje
ČEKIĆARI :
ANES MUSA ANI – možda mali pad forme kao usotalome i cijela ekipa, no u veliko doprinio u obaranju rekorda nepobjedivosti, nedostajala i njegova konstanta dolaska, no briga oko rođenja sina opravdani je razlog
LEO KRSTIČEVIĆ GEKAS – njegove brojne ozljede tijekom sezone ugrozile su mogućnost davanja tona i kvalitete ekipi, neupitna njegova volja i angažman, brojni prodori, lijepe duge lopte, udarci i pokoji gol, no navikli smo na više od njega
DAMIR TUTIĆ TUTA – trudio se, postavljao, ulazio u duele oštro i odlučno, ponekad kasnio u pokrivanju i izlasku no godine su to, iako neda se mladosti, beskompromisan, primjeran u želji, samo treba biti bliže igraču
LUKA MARŠIĆ LUJO – kada strijelac ne zabija, onda se njegov učinak drastično umanjuje, uz sav svoj istinski trud, traženje i otkrivanje, nedostajali su golovi, samokritičan, borben, glasan, treba naštimati nišanske sprave
ALEKSANDAR VRAČAR ACO – nešto slično kao Lujo, dijeli sudbinu svih strijelaca, tražio se u igri, nije bio kao prošle godine (najbolji Čekićar), nedostajalo njegove prodornosti, opasnosti pred golom, ali pošten pristup, volja i angažiranost zalog su za budućnost
DARKO PRUGOVEČKI PRUGA – pomaknut sa centralne vezne pozicije na srednjeg obrambenog, donio motoričnost, brži protok lopte prema naprijed, tražio suradnju, pucao i zabijao, možda nedostajala njegova konstanta dolaska
MARIJAN VIDUKA VIDA – puno puta žrtvovan radi postavljanja na bok, u sredini kooperativan, driblao, trudio se, rastrčan, no kada znaš kakav je kapacitet ipak nedostajalo njegova učinka pred golom, ispravak naravno slijedi, majstor je on
MLADEN GENC GEGI – prvi dio sezone nekak, drugi nikak, kada ne zabija, a nije dugo, onda kao da i nije igrao, godine očito čine svoje, trudio se, tražio loptu, no i kada je dobio nije poentirao, može valjda samo bolje
TONĆI BARBIR – uskakao po potrebi, zahvalan u svakom smislu, obranio više toga nego što je skrivio, jači na crti, dobri duh ekipe, rado viđen gost, ponekad ga ozljede spriječile u sigurnosti i atrakciji
SLAVEN OSTREŽ – ozljede ga udaljile od forme, pao fizički ali se dizao kroz tekme, iznenadio serijom važnih pogodaka, uredno obavljao traženi zadatak sidraša u napadu, vrijedan, staložen, nudio se aktivno
DARKO GELO – zbog ulaganja u sebe i znanost dosta odsustvovao no primjeran u obrambenim situacijama, istrčavao i gore i dole, pošteno stao u blokove, pokušavao udarcima iz daljine, fizički spreman
MARIO ŠPIČIĆ – rana teška povreda ligamenata odvojila ga na duže tako da se vidio njegov izostanak, donio moć, prodornost, živahnost, ali falio mu osjećaj lopte, kako se sezona bližila kraju rastao u igri, razigran, prpošan, realizacija štekala
JOHN MATHIAS GAŠPARAC – rijetki gost u momčadi, šteta jer njegov doprinos, znanje i ideja itetako su nedostajali Čekićarima, zna s loptom, fizički uredan, nedostaje osjećaj ekipe i fine obrade lopte, može on puno više
STIPE BRNAS – proljetni Stipe bio je nenadmašan, virtuoz, prodoran, moćan, razigrava, rastrčavao, razbijao, postavljao, no jesenski Stipe bio je načet ozljedama, umorom, možda zasićen terminima, nedostajao njegov forte fortissimo
ARDIAN KOZNIKU – jadan Ardi jer je toliko želio pomoći momčadi, a realna zdravstvena situacija nogu mu je oko nule, neupitan velemajstor, kratkog daha, velike volje i želje, čak i pretjerao u tome, svaka mu čast kaj je opće nastupio
DARKO ŠUMANOVAC – očekivan kao dašak vjetra u ljetnoj večeri, počeo uraganski, donio prevlast, postizao pogotke, donio Kup, no razbijen obvezama pa nažalost ozlijedom prepona naglo pao i nedostajalo njegove eksplozivnosti i učestalosti
DAVOR MIŠKIĆ – primjetna je duža pauza neigranja, tražio se i našao na svojoj standardnoj bočnoj poziciji, korektne partije, borben, fizički na pola, no i njegova poslovna aktivnost odvojila ga od redovne malonogometne pa je dosta izostajao
DAVORIN KECERIN KEC – čekao u prikrajku, odmah došao po pozivu, nekad branio briljantno, ponekad malo propusno, i kod njega pauza je bila preduga, jak jedan na jedan, u završnici podlegao općem padu momčadi
Kliknite ovdje da biste odabrali opciju Odgovori, Odgovori svima ili Proslijedi