DRUGA FINALNA UTAKMICA KUP ŠESTINSKOG ZVONARA
Sudbina je htjela da se na 13. svibnja, dan sjećanja na 1990. godinu i neodigranu utakmicu između Dinama i Crvene zvezde, odigra završnica prvoga Kupa šestinskog zvonara srećom u daleko pitomijem i mirnijem okruženju! Na uzvrat Čekićari su stigli s minusom od dva gola te su Sokolovi već lagano stavili jednu ruku na prijelazni pehar. Predivan ambijent, idealno vrijeme, nova lopta, sve je bilo spremno za početak malonogometne fantazije kreirane u režiji Lea Krstičevića, idejnog pokretača ovog projekta.No, nažalost Leo nije mogao nastupiti jer je vjerojatno od brojnih organizacijskih obveza jednostavno iscrpio organizam i našao se u ulozi fotografa. Prije starta – zvona šestinskog zvonara, stigao je telegram iz HNS-a s isprikom da uvaženi naš dragi prijatelj Damir Vrbanović ipak neće moći doći na susret i uručiti pehar pobjedniku, no njegovi izaslanici ovoga su puta bili također naši dragi frendovi i igrači Ardian Kozniku i Stipe Brnas te sudačka legenda Boris Bezjak. I lopta je konačno krenula, strasti se probudile, temperatura porasla, a što tek reći za brzo vodstvo Čekićara. Kao nekad Boban, tak je i Dudo, dakle oni koje rijetko griješe nevjerojatno uposlio Acu pred svojim golom, a majstor iz Gračana nastavlja svoju proljetnu berbu još jednim pogotkom. Ukazala se Čekićarima zvijezda Danica, a i odsjaj pehara blistao im u očima. No Sokolovi ne spuštaju svoja krila. Nevjerojatno brojni – svi osim Keša i Daria, mjenjanjem učvršćuju bedem oko gola Cice koji pak skida sve što prođe pored parkiranog autobusa Sokolova u svojem dijelu igrališta.Diže se presing Čekićara, Sokolovi čvrsto u bloku bez razmišljanja o napadu, kamoli nekoj organizaciji kontre. Kakva prilika za Čekićare, no Cico je junak Sokolova! Što je sve obranio? I Bufon bi bio ljubomoran! A onda penal za Čekićare. Da li ili ne ruka Here u kaznenom, no loptu na penal namješta Aco. Cico maše susjedi na zgradi do igrališta a Aco ga baš tu pogađa. Ostaje 1-0, nedovoljno za Čekićare, a Aco tradicionalno promašuje već treći penal. Gle, jedna matna situacija Sokolova koju Sten ne rješava. Brnki kao vođa Čekićara grize nokte na klupi i izmjenama pokušava doći do povećanja rezultata, ali osovina Cico i Bokor spašavaju nemoguće. Umjesto da pusti Gegiju, Bokor udara ispred njega loptu koja češe jednu pa drugu stativu. Kad ona neće, neće! Lopta je ipak ženskoga roda. Još jedna šansa Slavena za Sokolove ali još uvijek tinja nada Čekićara koji preko samoga Joška ne uspijevaju. A onda konačnica. Zadnjih pet minuta i lopta kod maestra Perkovića. Nadahnut jučerašnjim bivanjem u Munchenu na utakmici Bayern-Barcelona, u maniri čudesnig igrača Blaugrane, driblingom melje obranu Čekićara i neumoljivo pogađa Anijevu mrežu.1-1 i Sokolovi lete do zvona šestinske crkve! Čeka se samo on – ZVONAR i eto ga uskoro! Za Sokolove Sonata, a za Čekićare Reqvium! Zaslužena pobjeda Sokolova u zbirnom nastupu Kupa! Čestiteke stižu sa svih strana. Posebno sretan bio je njihov najvjerniji navijač iz Kine! Uslijedila je podjela medalja i pehara te treće poluvrijeme u kojem se iskazao Aco u ulozi dobavljača janka s Paga! Bilo je za prste polizati! Sokolovima je to bio i desert,a Čekićari, kad već nisu osvojili Kup, sretni su što je cjelokupna organizacija, mahom njihovih igrača uspjela i očito su se toga dana istrošili na svim brojnim obvezama oko finalne utakmice. Nazdravilo se i rođenju sina Mladena Horvata. Samo tak Mladen ! Posebna zahvala još jednom Leu, koji je svoju ideju pretočio uz svesrdnu pomoć svim aktera u pravi doživljaj i malonogometnu feštu koju ne znam tko gaji na ovakav način. Dečki fala svima na lijepom doživljaju i opet se okrećemo El Clasicu!
SOKOLOVI : ROSTOHAR, HERAKOVIĆ,BOKOR, D.KEKELJ, GUDIČEK, STANKO,OSTREŽ,HORVAT, PERKOVIĆ, MOLAN, KRALJEVIĆ, FIJUCEK
ČEKIĆARI:MUSA,TUTIĆ,PUPIĆ,BRNAS,PRUGOVEČKI,VIDUKA,VRAČAR,MARŠIĆ I GENC
0-1 VRAČAR, 1-1 PERKOVIĆ
