Kako nas je naš dragi kolega Leo napustio zbog poslovnih (scaut) obveza u Šangaju, igra na Šestinama u punom smislu riječi je procvala. Manjak opasnih startova u samom početku dao je krila momačdi u markirkama.
Još ni prvi frtalj termina nije prošao, a momčad Šestinskih Čekičara potonula je u rupu poznatu kao 4:0. Markirke su se smješile više nego ikad a sitan vez i igra trokutova Šestinskih Sokola (Štela, Dario, Alan i moja malenkost) te čisteća obrana (Hera) i zdi na vratima (Cico) razgaljivala je grla navijačkih masa.
Međutim, dobra i duga klupa (uključujući i Cicinu pratilju) te mudra taktika Čekičare je sporo ali sigurno vraćala u utakmicu. Termin je bio nikad duži, a Zvonar u šestinskoj crkvi nije mislio odraditi posao tu večer.
Strateškom zamjenom Gegija i Joška priča se potpuno promijenila i rezultat se počeo stizati. Aco, Vida, Brnas Slaven i Tuta vratili su se u igru i zabijali kroz iglene uši.
U samom završetku utakmice Čekičari su poravnali razultat i samo čudesnim Cicinim intervencijama i ofrljom realizacijom Sokola u zadnjim trenutcima, rezultat je ostao na 7:7.
Pored fantastičnog nogometa, utakmicu je obilježila i atmosfera nabijena do zuba (vjerojatno kao posljedica zbivanja na stadionu JNA gdje su Albanci uspjeli sa Srbima napraviti prekid utakmice) sa čak tri kaznena udarca od kojih niti jedan nije realiziran.
Razočarenje je Sokole pratilo i tijekom boravka i nakon odlaska sa Šestinela. Jedino je Sandra pokušala držati poztivnu atmosferu. Ali nakon prospavane noći svi su zadovoljni bodom (osim onih koji naravno nisu) i željni nove srijede u kojoj će se riješiti puno taktičkih i tehničkih nepoznanica koje su ostale visiti u zraku.
Vjerojatno se vraća i Leo pa je prijedlog Sokolima da pored razmišljanja o markirkama razmisle i o kostobranima.
Još ni prvi frtalj termina nije prošao, a momčad Šestinskih Čekičara potonula je u rupu poznatu kao 4:0. Markirke su se smješile više nego ikad a sitan vez i igra trokutova Šestinskih Sokola (Štela, Dario, Alan i moja malenkost) te čisteća obrana (Hera) i zdi na vratima (Cico) razgaljivala je grla navijačkih masa.
Međutim, dobra i duga klupa (uključujući i Cicinu pratilju) te mudra taktika Čekičare je sporo ali sigurno vraćala u utakmicu. Termin je bio nikad duži, a Zvonar u šestinskoj crkvi nije mislio odraditi posao tu večer.
Strateškom zamjenom Gegija i Joška priča se potpuno promijenila i rezultat se počeo stizati. Aco, Vida, Brnas Slaven i Tuta vratili su se u igru i zabijali kroz iglene uši.
U samom završetku utakmice Čekičari su poravnali razultat i samo čudesnim Cicinim intervencijama i ofrljom realizacijom Sokola u zadnjim trenutcima, rezultat je ostao na 7:7.
Pored fantastičnog nogometa, utakmicu je obilježila i atmosfera nabijena do zuba (vjerojatno kao posljedica zbivanja na stadionu JNA gdje su Albanci uspjeli sa Srbima napraviti prekid utakmice) sa čak tri kaznena udarca od kojih niti jedan nije realiziran.
Razočarenje je Sokole pratilo i tijekom boravka i nakon odlaska sa Šestinela. Jedino je Sandra pokušala držati poztivnu atmosferu. Ali nakon prospavane noći svi su zadovoljni bodom (osim onih koji naravno nisu) i željni nove srijede u kojoj će se riješiti puno taktičkih i tehničkih nepoznanica koje su ostale visiti u zraku.
Vjerojatno se vraća i Leo pa je prijedlog Sokolima da pored razmišljanja o markirkama razmisle i o kostobranima.