Van Basten, Stipolini, Doktor, jednostavno naš HRVOJE. Svi mi koji smo s Hrvojem prošli kvartovske i zagrebačke priče znamo kaj su mu značile Šestine, naš klub i mali nogomet. Suza suzu stiže. Bol u prsima je neizdrživa, a misao nikakva. Niti šestinski zrak više nije isti. Izgubili smo istinskog, vjernog i nenadmašnog prijatelja. Čovjeka nadnaravne humane karakteristike. Izgubili smo dušu i srce od čovjeka. Da srce od pajdaša ! Kasnije je sva naša srca i liječio, no sve one rupice na srcu koje je dijagnosticirao, sada su njegovim odlaskom postale rupe tuge.No dragi naš Hrvoje, u tim ranjenim srcima uvijek ćeš biti ti. Previše smo toga prošli i doživjeli zajedno kao klinci oko onoga što smo obožavali – tog našeg nogometa. kasnije nastavno i kao ozbiljni ljudi da bi to samo tak zaboravili, a i ovaj promijenjeni šestinski zrak ipak će nosti eho tvojih poruka koje si nam slao iz pozicije golmana. I zato znaj da ćemo svi mi – Dugi, Klanfi, Brzi, Pačo, Gegi, Ljuta, Mrgi, Hera, Brnki, Šomi, Figi, Piči, Frč, Jevta, Šuma i ostali mlađi članovi koji su s tobom igrali ili te gledali, prenositi tvoju ideju i karakteristiku naše igre – šestinski catenagio !
Prijatelju naš mili, počivaj nam u miru !