Jedan plavi kovrčavi momčić stajao je iza plota igrališta i upitao – dečki bi vam ja mogao braniti? A mi sretni kaj budemo imali metu ! I od onda krenula je njegova briljantna golmanska karijera. Bravurozne intervencije, ulazi jedan na jedan, malo je šepalo sa loptama za kontru, ali Hrvoje je bio zaštitni znak naše obrane. Kasnije je i bio tvorac našeg šestinskog “katenača”. Svojom jednostavnošću i simpatičnošću osvojio je naša srca. Za ružiti uvijek spreman. Za otpratiti Dugog u jutro na posao, uvijek u prvim redovima.Za belu s Klanfijem, nisi trebao niti pitati. Ma Hrvoje je jednostavno bio ljudina i prijatelj na kub. Zajedno smo osvojili Keglić i brojne turnire, garnirane njegovim zatvaranjem puta ka mreži, a onda se otisnuo u kardiološke vode i postao vrhunski stručnjak. Kontrolirao je i liječio naša srca, brinuo o svemu, iako nije stigao puno na hakl, ali uvijek je nosio Klub u duši. Prerrana ga je smrt odvojila od nas, ali svi će mo vječno pamtiti njegovu nesebičnost za pomoć, njegov neiscrpan izvor humanosti, njegovu jednostavnost i plemenitost, i anđele naš znaj da si nam svakodnevno u srcima i mislima !
Hrvoje Stipić
